TEBI
Tebi pisem,
pričo moja
iz nekog vremena
nepostojeceg,
što kao utvara
noći mi krades…
Nisi mi prošlost
ni sadašnjost,
budućnost moja
ne mozes biti.
U koje vrijeme
da te smjestim?
Ne znam.
A kuda god se okrenem
sa tvojim likom se sudaram,
otimam se, opet o tebe spoticem,
i sve moje, po tebi se zove,
pa i ovaj trenutak
tebi pripada.
A znam, ne smijem
da razmisljam…
misli o tebi su duboke,
ostavice tragove…
bojim se
po njima će te prepoznati
zvijeri divlje
i protjerati daleko
iz snova mojih…
…dok napolju će vijati
smetovi sniježni
i biće hladno
u duši mojoj…
Autor:
Zineta Ćehović Š.
