SNOVIĐENJE

Dolazila je noću
niotkuda
sa fenjerom u ruci
da obasja moje snove
modrinom pritisnute…
Dok je na vrhovima prstiju
nečujno prolazila pored ognjišta,
iz kojeg je titrao slabi plamen,
i obasjavao je,
ispod bijelog plašta
kojim je bila ogrnuta,
nazirala se Božanska ljepota
okovana nekom
zloslutnom tišinom
u koju sam tonuo
i nestajao,
kao u vječno utočište.
Vodila me na obale
svojih svijetova
i hranila svojim grijehom
kojim je oživljavala
sve mrtvo u meni.
Otvarao sam joj
najtamnije dijelove moje duše
u kojima je
moje nezarasle rane
pretvarala u ruže
čije su se modrocrvene latice
zatvarale u miomirisne pupoljke…

Nestajala je prvom zorom
isto onako tajanstveno
kao što se i pojavljivala…
I nikada nisam saznao,
da li je bila stvarna
ili je bila snovidjenje…
…
….kiša je lila po krovu
moje drvene kolibe
i stvarala tamne zastore
na prozorima…
rijeka je nadolazila
sve jače i pravila
snažne kružne virove
koji su plovili nizvodno…
Na površini vode
ugledah dugi bijeli ogrtač,
prije nego se izgubi
u vodenoj pukotini
izmedju dva vira….

AUTOR: Zineta Ćehović Šahović
Deutschland, 19.02.2024.
Sva prava zadržava