OMRAZ DUŠE

Duh tame i samoće
Šalje poslednji
Znak upozorenja…
Teškim udarcem
Poput praska
Podrugljivog smijeha
U dugom, zahuktalom
Talasu tišine
Mrka i bijesna poruga
Krstari nad
Omrazom duše
Snovi se ruše…
Valovi strepnje
Omama uma…
Komadići srca
Vrebaju kroz sivilo
Sparušene želje
Bivše prijatelje
Ranjavaju u rane
Strijelama
Zaleđene krvi…
Neuka, namrgođena
Goropad silovito gazi
Sve pred sobom
Zaogrnuta okrutnim
Velom neobjašnjivog
Surovog bola
Odlazi na staru
Planinu gutajući
Gorke plodove
Promašenih
Razorenih tragova
Sirove strasti…
Kamenite bogaze…
Skoro nevidljive stope
Bosih nogu
Umorne prikaze
Nagovještavaju napuštanje
Bez žaljenja…
Nepremostiva prepreka
Sija u mraku
Odlazila je zauvjek
Bezvremena
Izmučena sjena
Koja se skraćivala
Prema mjesečevom
Krivovjerju
Mjesec je odnosio
Muklo kajanje
U snuždeni srp
Neprepoznavanja.

Duška Kontić
Crna Gora