GAVROŠ
Groznica subotnjeg dana
Prosu se sjenka sirota
Raznježena, uplakana
Zagrize nemoć života.
Poljanu prekri reski bol
U grlu osta pogana riječ
Samo je puki izgovor
Iz utrobe oteta mliječ.
Ruše se barikade, Gavroš
Zagrlio Igo kvasne nesanice
Izvio se velelepni most
Osnažio zvijezde padalice.
Nosila ih pohlepna brzava
Svjetlacima gizdavost uresi
Skakutale, nestale bez traga
Riječ presudi, ruglo da se desi.
Duška Kontić
